Pitanje zaštite i prenamjene industrijske baštine često se spominje u političkim kampanjama i koristi za skupljanje glasova na izborima. Obečanja su uvijek megalomanska a realizacije nevidljive…

Kako je vrijeme prolazilo Paromlin je trebao biti Muzej suvremene umjetnosti, kupalište, Gradska knjižnica, Gredelj je trebao biti centar za kulturu,  pa poslovno-stambeni kompleks. Isto tako se strpljivo čekalo da Tvornica duhana postane Povijesni muzej a onda je u dvorištu narastao samo stakleni neboder.

Vrijeme i dalje prolazi a ti lijepi primjerci zagrebačke industrijske arhitekture nisu postali ništa od navedenog, ali su postali još veća ruševina.

Da sa istim problemom žive i ostali hrvatski gradovi uvjerila sam se prošli četvrtak u Gliptoteci, našem gotovo jedinom (osim kuće za ljude i umjetnost Lauba) primjeru uspješno obnovljene i prenamjenjene građevine industrijske arhitekture. U Gliptoteci se pod vodstvom Gorana Arčabića, u suradnji sa Muzejem Grada Zagreba i Francuskim veleposlanstvom održao stručni skup o problemu industrijske arhitekture koji je okupio vrsne predavače iz Hrvatske i Francuske.

Bivša tvornica željezničkih vozila Gredelj

Koliki put još treba proći naša industrijska baština da bi od prepoznavanja stigla do prenamjene nitko nam nije uspio točno odgovoriti jer ne postoji recept. Možda za početak trebamo prepoznati što imamo i zaštiti to kako treba, a onda biti uporni i ustrajni da se nađu investitori, fondovi ili neki treći način da se projekt prenamjene financira i konačno započne.

Ako brzo ne reagiramo, od industrijske baštine više neće biti što za obnoviti. Zato vam preporučam što prije prošećete uz prugu i zavirite u ove ljepotice jer one su uvelike zaslužna za današnji razvoj i sliku grada.

Zagrebačka industrijska baština

I.N.

Foto: Ivana Niskota